Jezik je izraz koji ima različite namjene. U ovom slučaju nas zanima definicija koja se odnosi na jezik (verbalni ili gestualni komunikacijski sustav koji je tipičan za ljudsku zajednicu). Može se govoriti o materinskom jeziku (prvom jeziku koji osoba uči) ili prirodnom jeziku (obrazac ljudskog jezika, koji je, u komunikacijske svrhe, obdaren sintaksom i pokorava se načelima optimizacije i ekonomije), između ostalog.
Španjolski je, s druge strane, pridjev gentilicio koji se odnosi na to ili ono što je prirodno ili se odnosi na Španjolsku, europsku zemlju smještenu na Iberskom poluotoku, koji je četvrti po veličini na kontinentu.
Španjolski je jezik, dakle, jezik kojim se govori u toj naciji, ali iu drugim zemljama svijeta. Riječ je o romanskom jeziku iberijske skupine i priznat je kao službeni jezik UN-a .
Prema broju govornika koji ga imaju kao svoj materinji jezik, španjolski ili kastiljski je drugi najrašireniji jezik na svijetu, samo iza kineskog mandarinskog jezika.
Španjolski jezik nastao je kao nastavak vulgarnog latinskog jezika u trećem stoljeću, kada je rasparčavanje Rimskog Carstva stvorilo nekoliko varijanti latinskog iz evolucije romanskih jezika.
Tijekom godina španjolski su stekli različite oblike i varijante. Trenutno, na primjer, postoje zemlje koje su praktično napustile korištenje vas kao zamjenice druge osobe i zamijenile ga vosom. To se događa u Argentini, među ostalim mjestima u Južnoj Americi.
Onečišćenje i deformacija španjolskog jezika
Od pojave Interneta i njegove neizbježne prenapučenosti znatno se povećao opseg optužbi koje je dobio zbog deformacije jezika. Kroz chat i e-poštu došlo je do nekakvog pokreta unatrag u korištenju gramatike i pravopisa, koji je sada prenesen na mobilne telefone.
Međutim, temeljno je analizirati razloge ove lingvističke involucije, koja je dosegla fizički medij, pokušavajući saznati je li se to moglo dogoditi u stvarnosti bez računalnih mreža. Prije svega, pošteno je istaknuti da postotak korisnika Interneta i dalje poštuje pravila jezika prilikom pisanja poruke. S druge strane, postoji niz kodova specifičnih za cyberspace koji, ovisno o točki gledišta, poboljšavaju kvalitetu komunikacije, neovisno o tome što nisu dio teorije jezika.
Primjena emoticona, na primjer, ima za cilj brzo prenošenje emocija, senzacija, reakcija na vijesti, na način koji je bliži gestikulaciji. Iako je danas uobičajeno imati kamkorder u bilo kojem uređaju koji se spaja na Internet, nije ga uvijek moguće koristiti pri ulasku u razgovor; zbog toga tekstovni razgovori prevladavaju nad multimedijom.
S druge strane, postoji mnogo akronima i nečitkih golih riječi koje su dio virtualne komunikacije. Najpopularniji nastaju iz engleskog jezika, a usvajaju ih ljudi iz cijelog svijeta, za uporabu na bilo kojem jeziku, često nesvjesno deformirajući svoja značenja . Jedan od najpoznatijih je "lol", čiji se prijevod približava "Smijam se glasno".
Postoje dva suprotstavljena stajališta, dobro definirana: ona koja brani korištenje ovih kodova i simbola; i drugi koji se snažno protivi. Prva se skupina oslanja na činjenicu da nam nove tehnologije omogućuju da komuniciramo pisanim jezikom kao što bi to činili usmeno ; oni uvjeravaju da je iz tog razloga bilo potrebno napraviti određene izmjene jezika. S druge strane, klevetnici se sjećaju da su tijekom vrhunca epistolarnih poruka ljudi vodili brigu o kvaliteti njihovog pisanja, bez nužno dostizanja granica formalnosti.
Usred takvih polariziranih vizija, postoje i drugi fleksibilniji, koji nastoje poboljšati lingvističku razinu povezanu s komunikacijama putem Interneta, bez odbacivanja njihove kulture u tom procesu. Je li moguće ponovno vidjeti početni upitnik u porukama e-pošte?