Definicija konstitutivna moć

Moć je koncept koji se koristi za imenovanje moći ili moći izvršavanja zapovijedi, bilo iz prethodnog dogovora s nalogom ili putem sile. Moguće je razlikovati različite vrste moći u skladu s njihovim dometom: tako se može govoriti o sudskoj vlasti, zakonodavnoj vlasti, izvršnoj vlasti, izbornoj moći, moralnoj moći, općinskoj vlasti, javnoj vlasti i drugima.

* izvornik : ona je konstitutivna sila koja se pojavljuje prva i dopušta postojanje političkog poretka; drugim riječima, on je taj koji donosi prvi Ustav. Općenito, konstitutivna skupština djeluje kao izvorna konstitutivna sila kada odobrava izvorni ustav neke zemlje, budući da na taj način utvrđuje rođenje istog s pravnog stajališta.

Kada izvorna konstitutivna sila završi svoj cilj, ona prestaje postojati; Međutim, s obzirom na to da se njihova djelovanja moraju održavati tijekom vremena, stvara se organ koji je zadužen za razvoj i modifikaciju istog, pa se time i konstitutivna moć nazvana trajna, ustanovljena ili izvedena, prema potrebama, rađa;

* izvedenica : utvrđena je Ustavom i odgovorna je za zadatke vezane uz njezinu reformu. Vrlo često se provodi na kongresu, parlamentu ili skupštini i koegzistira s pravosudnim, izvršnim i zakonodavnim ovlastima, s funkcijom razrade normi Ustava, koje obično zahtijevaju drugačiji postupak odobravanja od zakona;

* otvoreno : to je vrsta konstitutivne moći koja proizlazi iz dugog procesa, koji može potrajati nekoliko godina, kao što se vidi u stvaranju argentinskog Ustava, koji je osmišljen nakon sedam godina rada;

* Zatvoreno : nasuprot prethodnom slučaju, govorimo o zatvorenoj konstitutivnoj vlasti kada je dovoljno da se jednim aktom otvori i zatvori, nešto što se obično dešava za izmjene i dopune Ustava;

Formalno : ovisno o okolnostima koje utječu na vršenje konstitutivne vlasti, ono se naziva formalnim ako je njegovo djelovanje utemeljeno na temeljnom zakonu ili postupcima koji su predviđeni Ustavom;

* materijal : kada su ovlasti iz kojih dolazi izvršenje vlasti konstituirane za donošenje ustavnih propisa;

Prvi stupanj : ako ga nacija ostvaruje kao jedinstvenu cjelinu;

* Drugi stupanj : ako je njegova provedba zadužena za provincije (ili poddržavne entitete);

* Treći razred : ako ga općine koriste.

Preporučeno