Definicija gledišta

Točka je izraz s različitim značenjem: kružni signal malih dimenzija, ortografska bilješka koja je napisana na i i j, znak koji signalizira kraj rečenice, jedinicu bodovanja u igri ili mjeru ocjenjivanja Jedna stvar koja se može prosuđivati ​​na skali, između ostalih. U ovom slučaju, zainteresirani smo za definiranje točke kao mjesta ili mjesta ( "Trg će biti početna točka utrke" ).

Stajalište

Pogled, s druge strane, odnosi se na viziju kao sposobnost tumačenja okoline kroz sliku koju hvata oko. Ono što je vidljivo je ono što se može vidjeti. Na primjer: "Zemlju pogledaj! Stići ćemo za nešto više od sat vremena ", " Glumac je izgubio vid u užasnoj nesreći kad je imao tri godine " .

Ideja točke gledišta odnosi se na mjesto iz kojeg osoba promatra situaciju. I mjesto i činjenica promatranja mogu biti konkretni ili simbolični.

Ako osoba stoji ispred vrata vaše kuće i kaže: "S moje točke gledišta, ono što dolazi punom brzinom je jastreb", izraz će se temeljiti na nečemu fizičkom. Stajalište subjekta ovisi o njegovom tjelesnom položaju, kao io percepciji (ptica koja leti).

S obzirom na to značenje, možemo reći da je to stajalište izraz koji se široko koristi kada govorimo o razgovoru koji dvije ili više osoba imaju o određenoj temi. Na taj način, u njemu svaki od sudionika ono što će učiniti je ponuditi, vrijedan zalihosti, svoje stajalište, svoje mišljenje o tome.

Dakle, ako se u govoru na temu komentira "Ja poštujem vaše mišljenje, ali moje je stajalište različito jer ja nikada ne bih povjerio Claru", pojam točke gledišta povezan je s subjektivnošću i misli . Stajalište, u ovom slučaju, je osobno mišljenje koje nema nikakve veze s fizičkom situacijom.

Osim svega navedenog, trebali bismo dodati i da postoji važan globalni događaj koji koristi pojam koji analiziramo kao naslov. Riječ je konkretno o festivalu Punto de Vista koji se naziva i Međunarodnim festivalom dokumentarnog filma u Navarri.

Godine 2005. ovaj događaj je započeo svoje putovanje, koje se odvija u glavnom gradu, u Pamploni, i čiji je jasan cilj da se otvoreno kladi na tzv. Dokumentarni žanr, koji u većini slučajeva ne može pronaći potporu ili promidžbu koja je potrebna da se dopre do šire javnosti.

Konferencije, sastanci i projekcije čine program ovog festivala, u kojem se nagrade dodjeljuju najboljem redatelju, najboljem kratkometražnom filmu, posebnoj nagradi javnosti ili nekoliko posebnih spomena.

François Bovy, Peter Kerekes, Tomasz Wolski, Tatsuya Yamamoto ili Clio Barnard neki su od redatelja koji su svoj rad prepoznali na ovom događaju u kojem su odali počast važnim ličnostima ove umjetnosti kao francuski Jean Vigo, poznat po filmovima kao što su "L'Atalante" (1934) ili "Nula u ponašanju" (1933).

Preporučeno