Iz latinskog dualĭtas pojam dvojnost ukazuje na postojanje dva fenomena ili različitih likova u istoj osobi ili u istom stanju stvari. U području filozofije i teologije, ona je poznata kao dualizam doktrini koja postavlja postojanje dva neovisna vrhovna načela, antagonistička i nesvodiva.
U tom smislu, pojmovi dobra i zla primjer su dvojnosti. Oba se mogu definirati opozicijom i odnositi se na dvije potpuno različite esencije. Duh materije i realizam-idealizam su drugi uzorci pojmova koji sačinjavaju dvojnost.
U ovom slučaju, cijeli skup postojećih dualističkih doktrina koje, kao što smo spomenuli, polaze od te diferencijacije između dobra i zla imaju niz zajedničkih obilježja. Tako, na primjer, nalazimo činjenicu da se dobro uvijek poistovjećuje sa svjetlošću i također s duhom. Sa svoje strane, Zlo je u svakom trenutku povezano s tamom, s onim što je dio tijela i sa samim đavlom.
Na taj način možemo savršeno vidjeti da dvojnost o kojoj govorimo u jednom od najvažnijih književnih likova u cijeloj povijesti. Riječ je o protagonistu djela "Čudni slučaj dr. Jekylla i gospodina Hydea", koji je 1886. stvorio škotski pisac Robert Louis Stevenson.
Naime, to je znanstvenik koji je uspio stvoriti napitak koji mu omogućuje da se fizički i osobno promijeni. Tako, kad postane Hyde, postaje nasilan čovjek sposoban za zaustavljanje života drugog ljudskog bića. Na taj način se osvrćemo na dva lica koja svaka osoba može imati, doktor predstavlja Dobro i Hyde najskrivenijem, zlokobnijem i nasilnom licu ljudske rase.
Kineska filozofija apelira na pojam yina i janga kako bi se sumirao dualitet svega što postoji u svemiru. Ta se ideja može primijeniti na svaku situaciju ili objekt, jer se to može objasniti pretpostavkom da nešto nije u redu u svemu dobrom i obrnuto.
Međutim, kroz povijest su postojali drugi važni dualizmi. U slučaju filozofije nalazimo, na primjer, pruskog mislioca Immanuela Kanta koji je uspostavio sljedeću dvojnost: praktični razum i čisti razum.
Teološki dualizam temelji se na postojanju božanskog načela dobra (povezanog sa Svjetlom) nasuprot božanskom načelu zla (Tama). Bog je određen kao odgovoran za stvaranje dobra, dok se zlo pripisuje đavlu. Dualizam, dakle, oslobađa čovjeka od odgovornosti za postojanje zla u svijetu.
Katolička crkva se protivi toj dvojnosti jer brani svemoćnog i beskonačnog Boga, a da ne postoji zlo koje ograničava njegov potencijal. Sve što postoji stvorio je Bog, ništa stvoreno od Boga ne može biti loše.