Definicija mentalna retardacija

Mentalna retardacija (također poznata kao mentalna retardacija ili mentalni nedostatak ) je stanje koje se dijagnosticira prije 18 godina i pretpostavlja da osoba koja ga ima ima intelektualno funkcioniranje koje je ispod prosjeka .

Mentalna retardacija

Mentalna retardacija sastoji se od niza psiholoških, bioloških ili socijalnih poremećaja koji određuju nedostatak potrebnih vještina za svakodnevni život .

Općenito se smatra da je osoba mentalno retardirana kada je njihovo intelektualno funkcioniranje ispod IQ-a od 70-75 i kada imaju značajna ograničenja u dva ili više područja adaptivnih vještina.

Liječnici jedva mogu uočiti specifičan razlog kašnjenja u 25% slučajeva. Valja napomenuti da ovi poremećaji utječu na dio svjetske populacije koji predstavlja između 1 i 3%.

Moguće je utvrditi različite stupnjeve pogoršanja od mentalne retardacije, od blagog ili graničnog kašnjenja do odgode s dubokim pogoršanjem . Međutim, stručnjaci preferiraju da se ne fokusiraju na stupanj kašnjenja i rad na intervenciji i brizi za poboljšanje kvalitete života subjekta.

Smanjenje sposobnosti učenja, nedostatak znatiželje, nemogućnost odgovora u školi i ustrajnost u ponašanju djece neki su simptomi mentalne retardacije.

Čimbenici rizika povezani s pojavom mentalne retardacije uključuju kromosomske, genetske ili metaboličke abnormalnosti, infekcije (kao što je prirođena toksoplazmoza, encefalitis ili meningitis ), pothranjenost, traumu i intrauterino izlaganje amfetaminima, kokainu ili drugim lijekovima.

Postoji nekoliko rezidencija i bolničkih centara u kojima se obraća pozornost osobama s intelektualnim sposobnostima ispod prosjeka. Radi se o tome da im se ponudi medij u kojemu im je lakše prilagoditi se aktivnostima koje se provode, kako bi preuzele odgovornost za svoje živote i osjećale se autonomno, u granicama svakog od njih. Obitelji u kojima jedan od njihovih članova ima značajnu mentalnu retardaciju često se bore kako bi im pružile svu potrebnu pomoć, trudeći se uvijek stajati i uz osmijeh, ne pokazivati ​​koliko trpe.

Užas svakog oca djeteta s mentalnim nedostacima je misliti o tome da ga ostavi na miru i da ne može sam stajati. Ljudska bića su neprijateljska prema najslabijima i imamo opasnu tendenciju da iskoristimo druge, bez razlike ili pokazujući bilo kakvo suosjećanje. Kako bi se izbjegli ovi rizici, preporučljivo je pristupiti specijaliziranom domu, čak i godinama prije razmatranja trajne hospitalizacije, budući da pacijenti nalaze razinu razumijevanja i integracije mnogo više nego na ulici i imaju više mogućnosti za razvoj svojih vještina.

Poznato je da mentalni nedostaci nisu statički problemi i da je njihova evolucija izrazito različita prema utjecaju okoline, osim ako je to vrlo ozbiljno stanje. Uz pomoć pravih profesionalaca, pacijenti mogu primiti ljubav i ohrabrenje koje su im potrebni kako bi iskoristili svoje intelektualne i emocionalne resurse, učili zanate i osjećali se korisno kao i drugi ljudi.

U svakom slučaju, najgore što se može učiniti jest ograničiti njihove živote i natjerati ih da osjećaju teret za svoje obitelji. Pod uvjetom da osoba ima dovoljnu autonomiju da samostalno izađe van i da se odnosi prema drugima, vrlo je preporučljivo potaknuti ih da provode kreativne aktivnosti, studiraju i rade. Interakcija s drugim ljudima nije lako nikome, bez obzira na stupanj mentalnog zdravlja, ali je zdrava za one koji su dio društva, jer im daje potrebno oružje za rast i razvoj.

Preporučeno