Namjera je izraz koji potječe iz latinskog intentĭo, koji omogućuje da se odredi volja prema kraju. Namjerno je svjesno (provodi se u cilju postizanja cilja). Na primjer: "Oprostite, nisam vas namjeravao udariti", "Namjera mi je bila da se malo smirim i ne stvorim novi sukob", "Uzrujan sam jer još nije otkrio što je Romina namjera" .
Namjera je obično povezana s željom koja motivira djelovanje, a ne na njegov rezultat ili posljedicu. Ako nogometaš udari suparnika kada pokušava udariti loptu, reći će se da je to bio nenamjerni udarac, budući da je dotični igrač namjeravao gurnuti loptu i ne povrijediti kolegu.
Time se također može razlikovati dobra namjera i loša namjera . Postoje djela koja se izvode s dobrom namjerom (s plemenitom svrhom), iako su njihove posljedice štetne, dok se druge akcije rađaju s lošom namjerom kada im je cilj povrijediti ili ozlijediti.
Primjer komentara s dobrom namjerom koji na kraju povrijedi susjeda javlja se kada osoba pita drugog o određenom rođaku, a pozivatelj je žao i on / ona odgovara da je umro. Subjekt je uklonio bolnu memoriju bez želje da to učini, budući da ga je stvarno zanimalo da zna kako je hodao hodnik i, očito, nije znao za smrt.
Na isti način ne možemo zanemariti pojam koji koristi riječ koja nas zauzima i koja se sve više koristi općenito. To je ono što je poznato kao namjera da se glasa, što je volja koju su iznijeli ljudi koji su zamoljeni da glasuju za jednu ili drugu stranku na sljedećim izborima.
Tako je, na primjer, uobičajeno da se uvijek prije ankete provodi niz anketa među građanima kako bi se utvrdilo koja je procjena glasa izračunata. Na taj će se način moći znati ili barem predvidjeti koji će biti kandidat koji će pobijediti u njima.
U slučaju Španjolske, te aktivnosti provodi Centar za sociološka istraživanja (CIS), koji ih redovito provodi kako bi saznali što građani zemlje misle i što žele učiniti na predstojećim izborima.
Također je važno napomenuti da, na kolokvijalni način, koristimo izraz "prva namjera". S njom pokušava objasniti da je netko djelovao impulzivno, ne zaustavljajući se da razmisli što će učiniti ili reći.
S druge strane, postoji "druga namjera". Kada se koristi taj izraz, ono što se želi prenijeti jest da određena osoba nešto radi ne iskreno, nego s namjerom da nešto postigne. Naime, on skriva svoje istinske namjere jer se nada da će dobiti neku vrstu rezultata koji će mu donijeti korist.
Filozofija konačno definira intencionalnost kao odnos između svijesti i svijeta. To znači da je intencionalnost povezana s aktivnošću uma s obzirom na objekt.