Pojam čina potječe iz latinske riječi actus i povezan je s pojmom djelovanja, shvaćenim kao mogućnost ili rezultat nečega. Pravni akt, u tom smislu, je radnja koja se provodi svjesno i dobrovoljno s ciljem uspostavljanja pravnih veza između nekoliko osoba radi stvaranja, izmjene ili gašenja određenih prava.

Drugim riječima, može se reći da je pravni akt manifestacija volje čiji je cilj izazivanje posljedica zakona. Ovi se rezultati prepoznaju kroz pravni sustav.

Temelj pravnog akta je izjava volje, koja mora biti svjesna učinaka koje će prvi imati prema onome što propisuju zakoni . Pravni akt traži varijaciju stanja stvari i uzrokuje navedene pravne posljedice .

Treba napomenuti da postoji više klasifikacija pravnih akata. Oni mogu biti formalni (u kojima je djelotvornost vezana uz formalnosti utvrđene i predviđene zakonom), druge mogu biti neformalne (u njima njihova moguća valjanost ne ovisi o svečanosti), pozitivna (njihov uspjeh ovisi o realizaciji akt), negativan (pretpostavimo izostavljanje ili suzdržavanje), jednostrani (koji proizlazi iz volje jedne stranke), bilateralni (zahtijevaju pristanak najmanje dvije stranke), imovinu (gospodarski sadržaj), obitelj ( prava i dužnosti obitelji), slobodna (obveza pada na jednu stranku, bez obzira na to koliko je uključena) ili opterećujuća (uzajamne obveze), među ostalim vrstama.

Pravni akt ili pravna činjenica

Važno je razlikovati ova dva pojma. Pravna činjenica je prirodni događaj koji se odlikuje nepotrebnom intervencijom volje za poštovanjem posljedica zakona, dok je za pravni čin, kao što smo ranije rekli, potrebno odobrenje; to jest, mora ispunjavati određene uvjete kako bi se natjerale stranke da ispune svoja prava. I čin i pravna činjenica su načini ostvarivanja zakonskih pretpostavki.

Da bi pravni akt postojao kao takav, odnosno da je izražavanje volje osobe koja ga provodi zaštićena Zakonom, potrebno je prikupiti niz elemenata postojanja i valjanosti .

Elementi postojanja bitni su i stoga, ako jedan od njih nedostaje, akt se ne može definirati kao takav i, kako bi djelovala apsolutna ništavost, on ne može proizvesti nikakve pravne posljedice ili učinke. Ovi bitni elementi su: volja autora djela u vrijeme izvršenja, mogući predmet s fizičkog i pravnog stajališta te svečanost zakona . Potonje je potrebno samo ako je djelo svečano; Izjava o volji se daje pred zakonom u samom činu (to je potrebno u brakovima i potpisivanju oporuka, između ostalih zakona).

U nekim slučajevima postoje iznimke koje, čak i ako su gore navedeni temeljni zahtjevi ispunjeni, mogu poništiti akt. Oni se razmatraju u zakonodavstvu svake nacije iu svakoj od njih imaju različita obilježja. U svakom slučaju, u većini se navodi da je za valjano djelovanje potreban pristanak i predmet (bitan za postojanje ugovora) i može biti proglašen nevažećim ako je dokazana nesposobnost nekih od potpisnica, ako je predmet protagonista protuzakonit ili ako postoji izmjena navedenog ugovora koji je u suprotnosti sa zakonima. Ako ne postoje prepreke za realizaciju ugovora, tada se potpisuje pravni akt, koji obvezuje obje strane da se pridržavaju potpisanog dokumenta, uz pretpostavku posljedica koje po prirodi potpisanog akta mogu nastati, sukladno zakonu Ampara.