Demografija je analiza ljudskih zajednica na temelju statistike . Koncept potječe od složene grčke riječi koja se može prevesti kao "opis ljudi" . Ova disciplina proučava veličinu, stratifikaciju i razvoj kolektiviteta iz kvantitativne perspektive .

Za demografiju, stanovništvo je skupina ljudi koja je povezana reproduktivnim vezama koje se mogu identificirati kulturnim, društvenim, geografskim, političkim ili drugim osobitostima. Stanovništvo, dakle, ima kontinuitet tijekom vremena, iako nije vječno.

Iz ove definicije možemo razumjeti da je demografija društvena znanost koja je odgovorna za analiziranje procesa koji određuju stvaranje, održavanje i eventualni nestanak populacija. Pojmovi kao što su plodnost, mobilnost i smrtnost ključni su za demografiju, jer određuju strukturu svake populacije.

Arapski državnik i sociolog Ibn Khaldun ( 1332. - 1406. ) Smatra se pionirom na području demografije. On je počeo prikupljati statističke podatke za proučavanje populacija i generiranje novih podataka iz tih statistika. Veliki doprinos razvoju demografije dali su i Britanci John Graunt ( 1620. - 1674. ) I Thomas Malthus ( 1766. - 1834. ).

Stope rađanja i smrtnosti i kretanja stanovništva dio su temeljnih demografskih studija, čiji je rad vrlo važan za razvoj državne politike . Iz demografskih podataka, na primjer, moguće je znati koji su glavni problemi javnog zdravstva ili koje su regije neke zemlje ekonomski prognane.

Unutar ove društvene znanosti postoji nekoliko grana, one odgovaraju na sljedeća imena: opća demografija (istražiti teorije koje se koriste oko korištenih demografskih i istraživačkih metodologija), geografsku demografiju (provjeriti mobilnost stanovništva: migracije, nova naselja, itd.), povijesna demografija (proučava pitanja vezana uz plodnost, stopu smrtnosti i migracije koji se javljaju unutar grupe), plodnost (koja je odgovorna za analizu nataliteta i braka i plodnosti stanovništva) ) i mortalitet (proučava stopu smrtnosti grupe općenito, a posebno uzroke i dob umrlih, pokušavajući povezati različite varijable).

Za provođenje demografskih studija provode se različiti popisi s ciljem izdvajanja relevantnih informacija o stanju populacije koja se proučava: broj nastanjenih stanova, broj ljudi koji žive u svakoj od njih, bolesti, smrti koje su se dogodile u prošle godine u svakoj obitelji, migracije, itd.

Rezultati ovih analiza ne samo da će omogućiti poznavanje trenutne veličine populacije, već i rizika kojima su izloženi i mogu pomoći u pronalaženju rješenja ili sprječavanju smrtonosnih posljedica kao što su štetnici, glad ili nesreće.

Metode proučavanja demografije

Postoje dvije vrste istraživačkih metoda unutar ove društvene znanosti:

* Kompozitna metoda : Riječ je o kombiniranju različitih tehnika proučavanja koje omogućuju približavanje zaključku o uvjetima u kojima se nalazi proučavana populacija. Jedna od tih tehnika može biti, na primjer, upis u školu. Istraživači mogu imati približnu predodžbu o promjenama koje je stanovništvo pretrpjelo od godine do godine u sektoru školske dobi, na taj način mogli su znati količinu maloljetnih stanovnika i provjeriti migracije koje imaju prošle godine mladih ljudi školske dobi.

* Statističke metode : Najtočnije su jer su napravljene iz skupa specifičnih podataka prikupljenih iz popisa stanovništva. Kroz statističke teorije možete povezati promjene navedene u rezultatima popisa i dobiti informacije o uvjetima u kojima se stanovništvo nalazi u vrijeme izrade takve analize.