Krivnja je imputacija koja se daje nekome za ponašanje koje je izazvalo određenu reakciju. Poznata je i kao pogreška što uzrokuje nešto drugo . Na primjer: "Glumačka obitelj tvrdi da je zvijezda počinila samoubojstvo zbog novinarskog uznemiravanja", "Moj djed je morao napustiti zemlju zbog političkog progona", "Televizija više nije korisna zbog električne oluje koja spalio sklopove . "
Iako je u životu u društvu nužno da svi stavimo svoje zrno pijeska da bismo mogli voditi uređeno postojanje, ponekad pomiješamo harmoniju s pokornošću. Ako postoji nešto što nas šteti kao pojedincima, moramo raditi na tome da ga eliminiramo iz svog života, čak i ako rješavanje toga zahtijeva od nas da prekinemo odnos s drugom osobom . Oštećivanje drugih neizbježno je jer svatko doživljava svijet na svoj način, ali kada šteta nije bila cilj naših postupaka, nego potraga za našom vlastitom slobodom, što zapravo može biti problem?U religijskom obrazovanju, osjećaj krivnje je oružje manipulacije zbog koje mnogi pojedinci, nakon što su davno napustili Crkvu, i dalje trpe patnju i gušenje uzrokovane krivnjom.
U moralnosti, krivnja zauzima temeljno mjesto za "prisiljavanje" vjernika da djeluju na način na koji Crkva smatra da svi trebamo djelovati; ako ne, pojedinac će biti osuđen na život psihološkog mučenja koje bi ga moglo navesti da razvije duboku tugu i nemogućnost borbe za vlastite želje.