U kontekstu fizike, magnituda koja se definira njezinim smjerom, točkom primjene, količinom i značenjem naziva se vektor . Prema svojim značajkama moguće je govoriti o različitim vrstama vektora.

U latinskom je to mjesto gdje možemo pronaći etimološko podrijetlo ovog pojma, koji upravo proizlazi iz "vektor - vektoris", što se može prevesti kao "onaj koji vodi".

Dobivena ideja vektora može se pojaviti kada se izvodi operacija dodavanja s vektorima. Koristeći takozvanu poligonalnu metodu, trebate smjestiti vektore koje želite dodati jedan pored drugog u graf, čineći da se izvor svakog vektora podudara s krajem sljedećeg vektora. Dobiveni vektor naziva se vektor koji ima podudarajući izvor s prvim vektorom i koji završava na kraju vektora koji se nalazi na posljednjem mjestu .

VR su akronimi koji se koriste za upućivanje na dobiveni vektor koji, kao i ostali vektori, kada se analiziraju, zahtijeva da se uzmu u obzir tri elementa koji mu daju oblik. Govorimo o sljedećem:
- Modul, kojim se spominje intenzitet njegove veličine i koji je predstavljen veličinom vektora.
- Smjer, koji se odnosi na ono što je nagib linije.
- Osjećaj koji ima posebnost koju predstavlja vrh strelice dotičnog vektora.

Dodavanje vektora kroz ovu metodu uključuje pomicanje vektora, što ih dovodi do njihovog završetka. Dakle, uzet ćemo vektor i staviti ga pored drugog, čineći podrijetlo jednog povezano s drugim krajem. Dobiveni vektor "je rođen" na početku prvog vektora koji smo uzeli i "završava" na kraju vektora koji smo postavili u zadnji prostor.

Potrebno je imati na umu da je za dodavanje vektora poligonalnom metodom nužno ne mijenjati svojstva : vektore treba samo pomicati.

Važno je imati na umu da, kada je u pitanju sposobnost da se preuzme ova suma koja nas zauzima, treba učiniti nešto od temeljnih elemenata matematike i algebre. Riječ je o osi koordinata X i Y. U osnovi, iz ovih i njihovih odgovarajućih sažetaka je kako doći do gore navedenog vektora.

Također govorimo o rezultirajućem vektoru s obzirom na onaj koji u sustavu generira isti učinak kao i vektori koji ga sastavljaju. Vektor koji ima isti smjer i veličinu, ali suprotan smjer, je kvalificiran kao vektor uravnoteženja.

Ovaj gore spomenuti vektor uravnoteženja, koji se također naziva VE, kao što smo već spomenuli ima suprotno značenje, suprotan je onome što je 180º.
Osim spomenutih postoje i mnoge druge vrste vektora, kao što su koplanarni, paralelni, suprotni, istovremeni, kolinearni, fiksni vektori ...