Izgaranje je pojam koji nije dio rječnika Kraljevske Španjolske Akademije ( RAE ), ali se često koristi u našem jeziku za označavanje sindroma povezanog sa stresom .

Sindrom sagorijevanja, dakle, pojavljuje se kada se osoba povremeno podvrgava stresnim situacijama. Općenito, ideja se koristi s obzirom na radnu okolinu .

Osoba s ovim stanjem ima nedostatke u rješavanju konfliktnih situacija ili problema zbog progresivnog trošenja. Oni koji pate od izgaranja pate od nedostatka energije, nedostatka motivacije i visokog stupnja apatije . Fizički, osim toga, možete patiti od kroničnog umora, glavobolja i gastrointestinalnih poremećaja. Ti čimbenici ne samo da negativno utječu na njegovo tijelo i njegovu psihu, već ga i vode da smanji svoju izvedbu na poslu.

Iako svi ljudi mogu razviti sindrom izgaranja, češći je kod obrta i zanimanja s visokim opterećenjem od stresa, kao što su liječnici, medicinske sestre, inženjeri i profesionalni sportaši. Poslovi koji nose prekomjerno opterećenje također mogu uzrokovati izgaranje.

Subjekt s izgaranjem osjeća se umorno od trenutka kad se probudi. Zato dolazi na svoje umorno i razdražljivo radno mjesto . Tijekom dana ništa ne izaziva blagostanje, osjećajući se stalno nezadovoljno. Izvan radnog vremena također ne smanjuje stres.

S obzirom na profil ljudi koji su skloniji sagorijevanju, postoji nekoliko značajki koje obično dijele, što može poslužiti kao signali rizika za djelovanje prije nego što bude prekasno:

* poteškoća u razdvajanju rada od osobnog života, ili davanje svakoj stranci vlastitog prostora, zbog osjećaja vrlo identificiranog s profesijom;

* sklonost da uvijek budu pozorni na potrebe drugih i da ispune sve moguće funkcije, čak i one koje su izvan njihovih vlastitih obveza;

nedostatak kontrole nad situacijama koje se događaju tijekom radnog dana;

* monotonija i nedostatak poticaja.

Ako su na našem radnom mjestu ispunjeni neki ili svi ovi uvjeti i želimo znati jesmo li sagorjeli, postoji niz pitanja koja možemo postaviti sebi da pripremimo preliminarnu dijagnozu, da nam pomognu znati ako moramo brinuti o našoj situaciji :

* Jesmo li postali previše kritični ili cinični na radnom mjestu?

* Imamo li teško vrijeme da se preselimo u naš rad i kada jednom počnemo obavljati svoje zadatke?

* Jesmo li nestrpljivi ili razdražljivi s kolegama ili klijentima?

• Nedostaje li nam energije potrebne za održavanje dosljedne razine produktivnosti ?

* Da li nam naša postignuća na poslu ne daju zadovoljstvo?

* Jesmo li razočarani uvjetima i ciljevima koje nam predlažu na poslu?

* Jesmo li razvili prehrambenu neravnotežu ili ovisnost, kao što su alkohol ili droge?

* Da li su nam navike spavanja pogođene stresom i pritiscima koje doživljavamo na poslu?

* Jesmo li zabrinuti zbog novih bolova ili fizičkih problema koji su se iznenada počeli pojavljivati?

Iako se liječenje u borbi protiv sagorijevanja mijenja prema svakom pacijentu, uobičajeno je tražiti osobu da nauči rezervirati vrijeme za ono što stvara zadovoljstvo. Predlaže se i fizička aktivnost i razne tehnike opuštanja (meditacija, joga, itd.).

Još jedan savjet za početak borbe protiv izgaranja je pokušaj pronalaženja pozitivnih aspekata rada, onih koje smo možda prepoznali u prošlosti, ali su zakopani pod stresom i razočaranjem .