Višegodišnji je pojam koji potječe iz latinskog perennis . To je pridjev koji se odnosi na ono neprestano ili kontinuirano . Primjerice: "Siromaštvo je višegodišnji problem u Latinskoj Americi, " "Uspjeh je u ovom klubu višegodišnji ", "Neću dopustiti da to postane trajno pitanje za nas . "
Za botaniku je višegodišnja biljka ona koja živi više od dvije godine. Višegodišnje bilje pronađeno u divljini primjer je višegodišnje biljke.
Pridjev se također koristi za naziv biljke čije lišće ostaje zeleno u svim godišnjim dobima. To znači da ova stabla ili grmlje uvijek imaju živo lišće, za razliku od listopadnih stabala, čiji listovi svake godine umiru, a zatim ponovno nicati.
U višegodišnjim biljkama lišće živi više od jedne sezone, tako da se najmlađi pridružuju novim, a stablo nikad nije golo, iako stariji listovi padaju.
Kad god se koristi ovaj pojam koji nas sada zauzima, neizbježno dolazi u obzir njegova suprotnost, njegov antonim, koji je nitko drugi nego istekao ili istječe. To se koristi da bi se utvrdilo da sama biljka traje vrlo malo vremena.
Savršeni primjeri zimzelena su mimoza, grčki arbut, drvo vatre, stablo rogača, crveni eukaliptus, fikus, stablo masline, hrast pluta ili hrast Virginia.
Nasuprot tome, među onima s listopadnim lišćem nalaze se topola, kesten, breza ili jasen.
Uz sve navedeno, treba napomenuti da postoji i pridjevska fraza koja koristi riječ koju analiziramo. To je "luda trajnica", koja se koristi da se odnosi na svakoga tko nikada nije bio normalan, koji je uvijek pokazivao znakove da "nije u njihovoj zdravoj pameti".
Konačno, ona je poznata kao perenijalna filozofija, na struju misli koja podržava postojanje univerzalnog skupa vrijednosti koje su zajedničke svim kulturama. Tko je predložio ovaj koncept bio je Agostino Steuco u knjizi iz 1540. godine. Kasnije su Gottfried Leibniz i Aldous Huxley nastavili s tom idejom.
Upravo je ovaj posljednji engleski filozof napravio djelo pod nazivom "Višegodišnja filozofija". Godine 1945. došlo je do objavljivanja istog onoga što, kako mu i samo ime govori, dolazi do dubokog analiziranja sadašnje filozofije s kojom dijeli svoju denominaciju.
Na taj način, ono što radi jest proučavati u ovom radu ne samo sve one autore koji su govorili o toj vrsti misli i koji su je razvili, nego i sve manifestacije koje su kroz povijest došle da odražavaju postojanje da su to savršeni primjeri za to.
Principi perenijalne filozofije drže da fizički svijet nije jedina stvarnost, već da postoji drugi (ne fizički) koji se ne može razumjeti iz osjetila. Ljudsko biće je stoga odraz te dvostruke stvarnosti, s materijalnim tijelom kojim upravljaju fizički zakoni, a drugo je povezano s duhom i intelektom.