Podrijetlom iz latinskog termina servitĭum, riječ usluga definira aktivnost i posljedicu služenja (glagol koji se koristi za davanje naziva stanju nekoga tko je dostupan drugome da učini ono što traži ili zapovijeda).
Ovaj pojam nudi i mogućnost imenovanja ponude vjerske proslave, tima službenika koji rade u kući, novca koji se plaća svake godine za stoku i ljudske koristi koja pokriva društvene potrebe i koji ne drže odnos s razvojem materijalnih dobara.
Polazeći od tog značenja, mogli bismo uspostaviti sljedeće fraze kao savršene primjere toga: "Marija i Juan bili su domaćica i vozač koji je radio u službi markiza"; ili "Kralj je stigao u svoju palaču za koju je brinula služba sastavljena od više od petnaest ljudi".
Na ekonomskoj razini iu području marketinga, usluga se obično shvaća kao skup zadataka koje tvrtka razvija kako bi zadovoljila zahtjeve svojih klijenata. Na taj način usluga se može predstaviti kao nematerijalna imovina . Stoga oni koji nude usluge obično ne koriste veliki broj sirovina i imaju malo fizičkih ograničenja. Također, treba napomenuti da je njegova najvažnija vrijednost iskustvo. S druge strane, potrebno je naglasiti da oni koji pružaju usluge integriraju tzv. Tercijarni sektor industrijskog mjerila.
Među osobitostima koje su svojstvene usluzi i koje omogućuju razlikovanje proizvoda može se spomenuti neopipljivost (usluga se ne može vidjeti, osjetiti, mirisati ili čuti prije njenog stjecanja), heterogenost (dvije ili više usluga mogu izgledati slično, ali nikada neće biti identični ili jednaki), kvarljivost (usluga se ne može pohraniti), nerazdvojivost (proizvodnja i potrošnja djelomično ili potpuno paralelni) i odsustvo imovine (oni koji unajmljuju uslugu dobivaju pravo na primanje prava) pružanje, korištenje, pristup ili zakup stvari, ali ne postaju vlasnici iste).
U tom smislu bilo bi potrebno utvrditi da postoji mnogo vrsta usluga unutar onoga što je gore spomenuti gospodarski sektor. Međutim, među najznačajnijim su tzv. Javne usluge i privatne usluge.
Prvi tip je onaj koji je karakteriziran jer obuhvaća niz aktivnosti koje provode stručnjaci koji rade za ono što je javna uprava grada, regije ili zemlje. Skup aktivnosti koje imaju za cilj zadovoljavanje osnovnih i temeljnih potreba građana kao što su obrazovanje, zdravstvo ili prijevoz.
Druga vrsta navedenih usluga, privatna, karakterizirana je jer definira radnje koje provode profesionalci koji ovise o privatnim i privatnim tvrtkama i industrijama. U ovom konkretnom slučaju, dakle, građanin, a ne kao takva vježba kao kupac ili potrošač.
Na temelju svega navedenog mogli bismo uspostaviti diferencijaciju kao što su sljedeće dvije vrste usluga koje se spominju. Tako je, na primjer, zdravstvena skrb u bolnici ovisna o gradskoj upravi javna služba, dok je ugovaranje ugostiteljske usluge u poduzeću privatna usluga.