Pojam složene misli skovao je francuski filozof Edgar Morin i odnosi se na sposobnost međusobnog povezivanja različitih dimenzija stvarnosti . Suočena s pojavom činjenica ili predmeta višedimenzionalnih, interaktivnih i slučajnih ili slučajnih komponenti, subjekt je prisiljen razviti strategiju mišljenja koja nije reduktivna ili totalizirajuća, već refleksivna. Morin je to sposobnost kompleksa sposobnosti nazvao.
Ovaj koncept suprotstavlja se disciplinskoj podjeli i promiče transdisciplinarni i holistički pristup, iako ne napuštajući pojam konstitutivnih dijelova cjeline. Sistemske, kibernetike i informacijske teorije pružaju podršku složenom razmišljanju .
Može se reći da se kompleksno razmišljanje temelji na tri temeljna načela: dijalog (koherentnost sustava se pojavljuje s paradoksom), rekurzija (sposobnost retroaktivnog mijenjanja sustava) i hologram (dio u cjelini i sve u dijelu).
Kompleksno razmišljanje je, dakle, strategija ili oblik mišljenja koji ima globalizirajuću ili sveobuhvatnu namjeru pojava, ali koja istovremeno prepoznaje specifičnost dijelova. Ključno je reartikuliranje znanja kroz primjenu navedenih načela.
Sve što se odnosi na kompleksno razmišljanje povezano je s epistemologijom (doktrinom metoda znanstvenog znanja). Predmet proučavanja epistemologije ili gnoseologije je proizvodnja i vrednovanje znanstvenih spoznaja kroz analizu različitih kriterija.
Kompleksan pojam često se povezuje s onim stvarima koje je vrlo teško razumjeti, nedostižno za one koji nemaju niz specifičnih vještina ili znanja. Međutim, njezina etimologija nam pokazuje nešto drugačije značenje: "ono što je utkano zajedno". Stoga se kompleksna misao, prema riječima samog Morina, temelji na uspostavljanju odnosa i nadopunjavanja, u proučavanju cjeline kroz njezine nedostatke i njene učinke, na njezino kretanje i mir, uzimajući u obzir uzajamnost koja se odvija između nje i njegovih dijelova.
Složenost predstavlja svijet kao veliku mrežu formiranu od tankih niti koje se isprepliću i povezuju sve njegove komponente. Kompleksno razmišljanje bavi se problemima tako dubokim, ali bliskim kao što su život, društveni problemi i budućnost ljudske vrste, au novije vrijeme postalo je vrlo važno u području obrazovanja, najznačajnijeg fokusa međuljudskih odnosa, s obzirom na to da predstavlja proces obuke koji nam omogućuje da se integriramo u društvo na aktivan i produktivan način.
Prema Mateju Lipmanu, filozofu i učitelju specijaliziranom za pedagogiju (1922. - 2010., SAD), svi smatrani kompleksni moraju predstaviti organizaciju utemeljenu na koherentnosti, oblikovati bogate koncepte i generirati stalni pokret, potrebu za istraživanjem i istraživanjem, Također je više puta istaknuo važnost usađivanja učenika s takvim načinom razmišljanja još od djetinjstva, poticanja njihovog intelekta, kritičkog osjećaja i kreativnosti.
Lipman je smatrao da je bitno uključiti filozofiju u program svake osnovne i srednje škole, obogatiti obrazovne resurse, proširiti raspon i prirodu naučenih koncepata te potaknuti samokorekciju, pregled samih metoda i sadržaja to je dano Ponovno je naglasio važnost kritike i kreativnosti kao stupova obrazovanja.
Promicanje refleksije kao temeljnog elementa rasta čini se revolucionarnom idejom, gotovo graničnom s utopijom, u svijetu kojim upravljaju industrijski trendovi; oni nas uče da se uklopimo u jedan ili drugi kalup, da postanemo predodređeni model ljudskog bića koje prolazi kroz jednu od šačica mogućih putova.