Prvo što se mora napraviti prije ulaska u definiciju nuklearne energije je nastavak etimološkog porijekla ovog pojma, kako bismo bolje razumjeli njegovo značenje.
Točnije, nalazimo činjenicu da se sastoji od dvije riječi koje imaju različito podrijetlo. Dakle, riječ energija dolazi od grčkog, iz riječi energon, koja je bila plod jedinstva prefiksa u - što znači "iznutra" i ergon koji se može prevesti kao "akcija".
Riječ nuklearna, s druge strane, mora se naglasiti da ona ima svoje etimološko podrijetlo u latinskom, a osobito u konceptnoj jezgri . To ima jedinstveno značenje: "malo oraha".
Sposobnost kretanja ili preobrazbe određene stvari je poznata kao energija . Također može biti prirodni resurs koji se, zajedno s drugim elementima, može koristiti industrijski.
Nuklearna je, s druge strane, pridjev koji spominje ono što pripada ili opisuje jezgru . Pojam također pruža mogućnost navođenja svega što je povezano s energijom koja se rađa iz atomskih reakcija koje uključuju procese fisija ili spajanja.
U ovom kontekstu, to je nuklearna energija, energija koja se spontano ili umjetno oslobađa u nuklearnim reakcijama . Navedena energija može se koristiti za stvaranje električne, mehaničke ili toplinske energije.
Koncept se, dakle, često koristi za nazivanje rezultata nuklearne reakcije i znanja, tehnika i tehnologija povezanih s uporabom te energije.
Među izotopima koje ljudi koriste za upravljanje nuklearnim reaktorima, najčešći su uran-235 (235U), torij-232 (232Th), plutonij-239 (239Pu), stroncij-90 (90Sr) ili polonij-210 ( 210 Po).
Nuklearna energija koristi se za proizvodnju električne energije ili za analizu arheoloških komada. Također ima primjene u području medicine (nuklearne medicine).
Neke zemlje koriste nuklearnu energiju za proizvodnju bombi i drugog oružja. Jedina zemlja koja je ispustila nuklearnu bombu na stanovništvo bila je SAD, tijekom Drugog svjetskog rata .
Osobito mislimo na bombardiranje koje je spomenuta sjevernoamerička zemlja provela u kolovozu 1945. u japanskim gradovima Hiroshima i Nagasaki. Američki predsjednik, Harry Truman, bio je onaj koji je naredio navedene nuklearne napade, s kojima je spomenuti rat završen i koji je rezultirao smrću više od 200.000 ljudi.
Neposredan napad na Japansko carstvo bila je ta akcija koja se sastojala od dvije akcije: lansiranja nuklearne bombe Malog dječaka 6. u Hirošimi i debelog na dan 9. u Nagasakiju. Donijeli su sa sobom spomenuti broj smrtnih slučajeva, no ipak je potrebno naglasiti da, iako su se mnogi od njih dogodili izravno tim napadima, mnogi drugi su se dogodili kasnije zbog bolesti i ozljeda koje su uzrokovale te bombe, kao što su rak ili leukemije.
Zbog visokog rizika od kontaminacije u slučaju nesreće i teškoća u skladištenju radioaktivnog otpada, nuklearna energija ima tendenciju da ima brojne klevetnike.