RGB je skraćenica koju čine izrazi engleskog jezika crveni ( "crveni" ), zeleni ( "zeleni" ) i plavi ( "plavi" ). Koncept se obično koristi za označavanje kromatskog modela koji se sastoji od predstavljanja različitih boja iz mješavine ove tri primarne boje.
RGB model temelji se na onome što je poznato kao sinteza aditivne boje. Koristeći svjetlinu crvene, zelene i plave u različitim omjerima, proizvode se ostale boje. Računalni monitori ( računala ) privlače aditivnu sintezu boje za prikaz boja.
Glavni problem kod RGB modela je u tome što sama po sebi ne nudi točnu definiciju triju boja koje čine njezinu bit. To znači: različiti RGB modeli mogu koristiti različite nijanse crvene, zelene i plave. Prema tome, boje koje nastaju sintezom aditiva također će varirati u skladu s korištenim RGB modelom .
Pojam RGB također se pojavljuje u obradi boja koje su načinjene za određene video signale. U tom slučaju, signali se dijele prema boji i prenose se neovisno. Rezultat je kvalitetnija reprodukcija.
Nepogrešivo se kod RGB-a uvijek kladiti i na druge kratice: CMYK, koje odgovaraju cijan, magenta, žuta i crna, ili ono što je isti cijan, magenta, žuta i crna. Konkretno, ona se koristi unutar opsega fotografije za označavanje kanala boje koji se temelji na subtractive subtraction između boja za dobivanje drugih.
U računalnoj znanosti, konačno, nekoliko programskih jezika koristi RGB model za predstavljanje boja. Ovi jezici dodjeljuju vrijednost različitim bojama: što je vrijednost veća, to je veći intenzitet smjese. Boja se, dakle, sastoji od tri vrijednosti (jedna odgovara crvenoj, jedna zelenoj i trećoj plavoj) koje su navedene u zagradama i međusobno odvojene zarezima.
Na isti način, ne možemo zanemariti da je "RGB" također naziv časopisa za putovanja. Valja napomenuti da je to rezultat rada i impulsa Majstora u Putničkom novinarstvu poznatog Sveučilišta u Barceloni, a ako se tako naziva, to je zato što je svaki njegov broj posvećen određenoj boji.
Smatra se da se svaka boja može povezati s vrijednostima koje identificiraju pejzaže kutaka svijeta, na znakovima identiteta njegovih stanovnika ili čak na dominantnim tonalitetima u gradovima. Stoga, polazeći od te premise u svakom broju, govorimo o gradovima, okolišnim enklavama ili centrima nekih zemalja koje su zastupljene tim bojama.
Tako je, primjerice, u prvom izdanju, posvećenom zelenom, postavljeni članci o spektakularnom Novom Zelandu, čudo prirode; dok se u drugom broju, usredotočenom na crveno, usredotočio na zemlje koje predstavljaju bijes, strast i život tog tona kao što je slučaj u Španjolskoj.