Da bismo u potpunosti razumjeli značenje pojma ameno, prvo moramo otkriti njegovo etimološko podrijetlo. U ovom slučaju možemo reći da se radi o riječi koja potječe od latinskog, točno iz riječi "amoenus", što se može prevesti kao "ugodno" ili "šarmantno".
Međutim, možemo također naglasiti da se čini da ta latinska riječ potječe od druge grčke riječi "ameinon", koja je sinonim za "bolje".
Ovaj se pridjev odnosi na ono što je ugodno, zadovoljavajuće ili prikladno . Primjerice: "Jučer smo imali vrlo ugodan sastanak s upraviteljem zgrade", "Bilo je to zabavno i zabavno slavlje", "Kulturni centar ima ugodan prostor za čitanje" .
Općenito, ono što je ugodno povezano je s onim što je podnošljivo : to jest, što se može učiniti ili doživjeti, a da nije dosadno, dosadno ili neugodno. Znanstvena konferencija može biti teška ako govornik govori monotonim tonom, koristi vrlo tehnički jezik i ne privlači vizualne resurse kako bi podržao svoje izreke. S druge strane, ako je predavač didaktički, on koristi animacije s ciljem dopunjavanja svojih riječi i koristi humor kako bi privukao pažnju, njegov razgovor će biti ugodan.
Da je nešto ugodno bitno kako bi se osiguralo da su ljudi zadovoljni, jer dosadni uzrokuju nezadovoljstvo i tjera ljude da izgube interes. Zato se kaže da bi školska ili sveučilišna nastava trebala biti ugodna kako bi učenici bili motivirani i budni tijekom poučavanja. Ako je učeniku dosadno u razredu, vjerojatno će prestati slijediti objašnjenje učitelja i stoga završiti bez učenja sadržaja koji je diktiran.
Kada mjesto dobije kvalifikaciju ameno, pojam aludira na to što izaziva zadovoljstvo njegovim prirodnim krajolicima . Ugodno brdo, za navođenje slučaja, prekriveno je biljkama i cvijećem.
U području kulture široko se upotrebljava i pojam ameno, budući da je utvrđeno da bi tako trebalo biti od knjige do komada, kroz film ili televizijsku seriju.
U slučaju književnosti, utvrđeno je da će roman biti zabavan, atraktivan i od velike vrijednosti kada ispunjava neke od sljedećih uvjeta:
- Ni u jednom trenutku ne bi trebalo sadržavati dosadne dijelove ili priče.
- Ne bi smjelo imati mnogo priloga i nije preporučljivo zlostavljati tzv. Pasivni glas.
- Mora imati dobrog protagonista, karaktera koji ne ostavlja ravnodušnim, ni za dobro ni za loše. To jest, ili se čitaoc identificira s njim ili tko čita roman pokazuje odbacivanje. Ali da, ne može proći nezapaženo.
- U knjizi se jezik mora ispravno koristiti u svakom trenutku, kako bi se izrazilo ono što se želi i prilagoditi okolnostima priče.
- Mora postojati povijest u kojoj uzimaju relevantnost iz elipsa kroz vrhove pažnje i druge kapi napetosti.